Pozdrav svima,
evo naše iskustvo još u biti nije gotovo jer smo još u bolnici a ovo pišem sjedeći u igraonici sa mužem čekajući da se Vid probudi..osjetila sam potrebu eto malo se pojadat na forumu..
dakle, 2.12. smo došli u bolnicu, prvi dan je sve dobro prošlo, na žalost dvije bebe su poslane kući jer su se noć prije operacije razbolile tako da smo igrom slučaja ostali sami u sobi..taj dan je bio veseo i sretan i imala sam stvarno dobar predosjećaj da ćemo to sve izgurat relativno dobro..Vid je inače bio dobra, ma najbolje beba..svi nalazi su bili dobri tako da smo bili spremni!
Noć je prošla tako-tako, osjećao je promjenu definitivno pa je spavao samnom na krevetu..
Prije operacije sam mislila da će mi najgori dio bit sama operacija ali čim mi ga dovedu da ću se preporoditi..na kraju najviše nas je "ubio" oporavak..
Dr. Knežević je Vidu operirao kompletnu usnu i nos i meko nepce, znači 2 operacije u jednoj..do tada smo naravno papali na dudu (nisam još počela sa dohranom..) i tu počinju problemi..Bočica može ali duda mora biti na donjoj usni samo prislonjena i ja mu trebam stiskati šta Vid nikako ne prihvaća..prvi dan je prošao relativno ok jer je valjda još bio pod narkozom, subota manje više isto..sve je upučivalo da bi mogli i ranije doma...onda se u nedjelju nešto prelomilo i Vid je počeo pružati takav otpor, ljutnju da je to nevjerojatno!Čak su sestre komentirale da to nisu vidile jako dugo..Počele su ga one hranit jer ja nisam mogla mu rukom fiksirat glavu šta ga je još više prepalo, nova lica su se izmjenjivala a on se nije stajao bacat, vrišat, glas je već davno izgubio..ma užas..evo danas je srijeda, pojede 2 obroka dnevno
(inače jede 5!) i tek od danas se uspio smiriti i pojesti samo 100..Čaja isto pije kako kad, isto pod silom, ima laganu temperaturu i malo se prehladio..čim ga stavim u položaj za hranjenje počne nekontrolirano plakat i tulit..Noću uopće ne spava (inače je spavao i po 16 sati dnevno!), možda 2-3 sata sve skupa i to u kolicima kraj mog kreveta, u kinderbetu nije sveskupa odspavao 3 sata otkad smo tu..ružno sanja i baca se sanjajući tako da ja uopće ne spavam nego ga nosim u igraonici..koja sreća da je muž tu cijeli dan i pričuva ga dok ja odmaram..ali sam već na rubu snaga..u petak idemo doma nakon vađenja konaca..nadam se da će mu povratak kući bit pozitivna promjena i da ćemo lagano uhvatiti neki ritam, samo da počne jesti...
Inače usnica izgleda super, baš ono wooow!druga beba skroz!moram priznat da mi fali malo onaj osmjeh sa rascjepom...kod njega je vrijedilo ono "da nema uši smijao bi se oko glave" hehe ali sad mi je baš super..dobili smo i stent pa ćemo vidjet kako će se sve odvijat i kakav nam je ritam danjih operacija..Ako Bog da i sve prođe dobro sljedeća operacija je operacija tvrdog nepca i grebena..
Eto to je naše iskustvo, nažalost malo
ali nadamo se da će uskoro bit bolje..
pozdrav svima na forumu