Udruga Osmijeh

Pozdrav!

Zanima me kada bi se trebala uradit ta kao završna,zadnja operacija u kojoj bi se dotjerao estetski izgled?Maksilofacijalni kirurzi kažu da bi poslije te operacije trebalo izgledati kao da nije ni bilo rascjepa,iako ja baš ne vjerujem u to?Gornja čeljust mi je znatno manja od donje i uvučena,zagriza nema uopće,pa bi valjda trebalo radit osteotomiju ili šta već.Umnjake sam već izvadila prije 5 mjeseci,već više od 3 godine nosim fiksni aparat,a prije toga sam 7 godina nosila mobilni.Zubi su u donjoj čeljusti više manje dobro poredani,u gornjoj ne baš zbog nedostatka prostora.Na nepcu imam zub peticu koji bi trebalo vratit u zubni niz,ali nema mjesta za nju.
Ako mi možete odgovorit na pitanje vezano za to kada se može uraditi ta operacija?Sad ima 17 godina,i taj izgled mog lica(nos,usne,zubi) mi jako smeta,jer sam jedina osoba u školi s tim problemom,a moje prijateljice su sve lijepe,za razliku od mene.A mislim da se nalazim u tom razdoblju kad je izgled jako važan.Pomozite!  :)
Hvala! :)

Kod liječenja rascjepa od iznimne važnosti je timski pristup. Osim maksilofacijalnog kirurga u timu su logoped, audiolog, ortodont, pedijatar, psiholog, socijalni radnik. Ortodontsko liječenje traje dugo, ponekad i godinama ali trajanje liječenja je individualno. Kod jednog dijela osoba s rascjepom, najvjerojatnije zbog operacija i ožiljaka na nepcu, može doći do "zaostajanja" u rastu gornje u odnosu na donju čeljust, tako da su donji zubi "ispred" gornjih i u estetskom izgledu donja čeljust je dosta izražena. Nakon ortodontskog liječenja (nošenje fiksnog aparata, ponekad i vađenja osmica (umnjaka) i postavljanja svih zubi u niz te ortodontske pripreme, potrebno je operirati obje čeljusti. To se zove osteotomija a podrazumijeva pomicanje gornje čeljusti naprijed a donje čeljusti natrag. Operacija se može izvesti nakon završetka rasta. Operacijom se postižu dobri međuđeljusni odnosi. Nakon operacije postiže se i bolja "projekcija" nosa.
No takav odnos čeljusti nije vezan samo uz rascjepe. Slična klinička slika, neovisno o rascjepima, prisutna je u oko 5% populacije, genetski se nasljeđuje i tada govorimo o tzv. progeniji, odnosno izrazito izraženoj donjoj čeljusti. U zapadnoeuropskim zemljama to su vrlo česte operacije dok je kod nas većina populacije nedovoljno informirana o mogućnostima ortodontsko-kirurškog liječenja.