Kao prvo pozdrav Tajani i mogu vam reći da sam se nakon dugo vremena pisjetila onog osjećaja prve operacije a tvoj me post uistinu dirnuo,pa da vamprenesem naša iskustva!Na prvu operaciju Fran je išao kod prof. Bagatin u dobi od 3 mjeseca on je bio jedan od posljednih koji je tamo operiran nažalost! Operacija je bila u poslijepodnevnim satima i 2 sata nakon operacije je papao kao mali lav! Nisam mogla vjerovati da tako malo stvorenje može imat takvu volju za hranom nakon tako kratkog vremena! Već drugo jutro smo otpušteni kući Fran je papao na adaptiranu nukovu dudu i iako smo se trudili nikad nije naućio papati na normalnu dudu! Prvih nekoliko dana je jeo svaka 3 sata i ubili smo se da ga nahranimo al kasnije smo mu pojaćali sa dodacima pa je bilo dobro! Nisam imala osjećaj da ga jako boli ili oni to jako dobro podnose! Mislim da ga je najviše smetalo što je bio sputan jer nije mogao s rukama a vjerovatno ih šav kasnije svrbi!
I stvarno mislim da im je najbitnija naša ljubav i naš osmijeh makar mi je bilo teško i htijela sam plakat pokušavala sam pokraj njega uvijek biti nasmijana a ljubit ga a onda kad zapsi olakšat si duša naravno uz supruga koji je uvijek bio tu! a da ne zaboravim i svoju stariju curic koja je to sve hrabro posnosila a bila je još praktićki beba, i tek kad je došo s operacije ona je primjetila da sa bracom nešto nije u redu i tiješila me kad je bilo najgore! zato Vam želim da sve prođe u najboljem redu i da i vaš mišić to bezbolno podnese a mama neka se dobro odmori jer će joj biti potrebna sva snaga!!!! Puno pozdrava i velika pusa Marku! A tata neka nas izveštava kako ste! Biti ćemo uz vas!