Udruga Osmijeh

Javljam se nakon duuuge pauze..provirim na forum a kako se blizi Tarina operacija lovi me strah kako ce sve skupa proci  i trazim utjehu u iskustvima koje cete nadam se izmijeniti samnom.. Tari bi u 10.mjesecu trebala uslijediti operacija tvrdog nepca..na forumu nisam naisla na puno postova na tu temu.Zanima me mame drage kako ste prozivjeli te dane u bolnici sad kad je dijete vise nije mala beba. Tara je 30.06. navrsila dvije godine i moram priznati da se strasno boji bijele kute,zapravo imali smo problema i u restoranu kad je vidjela kuhara. Svaki put kad idemo pedijatru prepoznaje vec i parking i odmah pocinje govirit da zeli kuci. Taj strah od doktora cak nije ni vezan za Dubravu nego smo iz x razloga stalno bili po doktorima Znam da je svako dijete individua i da svako dijete trazi poseban pristup a ja sam na sto cuda da li je pripremati i pricati joj da idemo na put i da ce morati reci a-a ili da je jednostavno stavim pred gotov cin...Sad kad su ovako "veliki"cini mi se da znaju sve i ne razumiju nista..neznam kako se postaviti. Zanima me i pitanje kartoncica...kako ste to odradile?Ja se nadam da cemo uspjeti postici da ih ne moramo nositi i da cemo je pricom moci ubijediti da ne dira usta...Zanima me i kako su maleni govorili nakon operacije...Tara je tek malo prije drugog rođendana pocela govoriti i pravi napredak se desio tek u zadnja dva mjeseca..da li ste primjetili nekakvu stagnaciju nakon operacije ili se nista nije promijenilo osim izgovora?Imam jos pitanja ali za pocetak nadam se da ce netko odgovoriti i na ova.. :)

Ana Tara je tvrdo nepce zatvarala tako negdje sa dvije godine i četiri mjeseca, krajem mjeseca siječnja 2010. godine.  Ja sam se isto užasno bojala s obzirom da smo prve operacije prošli sa 4.5 i 8 mjeseci, a ona se naravno ničeg nije sjećala. Operacija tvrdog nepca prošla je ok, a sam tijek u bolnici bio je daleko najbolji, odnosno Tara je bila toliko razumna da mi ni samoj nije jasno kako, jer je inače strašno svojeglava i silovita. Plakala je samo prvi dan zbog bolova, i to ne jako jer je redovito dobila čepiće, druga dva dana je malo plakala zbog kartona, pa smo se na kraju dogovorile da ih po danu nećemo nositi, a ona neće stavljati ruke bliza usta, nego samo po noći, što joj je bilo utješno jer su sa nama bile bebe od godinu dana koje su ih stalno nosile. Peti dan smo vadile tampon i išle kući. Problem je malo sa tamponom jer je natopljen jodom pa svoj hrani promijeni okus, tako da je malo frka s jelom, ali neku hranu s jačim okusima (koju ona voli) smo ipak počele jesti već drugi dan (npr. čokolino, jogurti..). Samo treba  skloniti svu tekućinu iz  njenog vidokruga jer su poslije operacije strašno žedni, i zbog tampona pogotovo, a ne smiju piti dva sata. Tara je jako plakala za vodom da su joj sestre pristale dati piti malo prokuhane vode već nakon sat vremena. Sve će biti ok, samo puno strpljenja... Pozz i sretno!

danijela,
evo i nama se bliži ista operacija i umirem od straha. muče me ista pitanja i brige kao i tebe i nisam sigurna kako da frani objasnim što ga čeka.
mi smo za početak počeli sa slikovnicama i setom za doktora pa ja sve to prilagodim onome što njega čeka. moram priznati da je do sad palilo, a kako će dalje ne znam. ipak, nije isto pregled kod pedijatra i sva obrada prije operacije kao i sama operacija.
no, ja i dalje planiram s njim čitati slikovnice i igrati se doktora sa setom pa ćemo vidjeti.

Drage mame puno vam hvala na rijecima podrske...Anu Taru i njezinu mamu smo vidjele bas na dan otpustanja iz bolnice jer smo eto bas tada bili na kontroli ..eto slucajnosti :)Pozdrav maloj ljepotici!I ja se nekako nadam da ce moja sposobnost uvjeravanja doci do izrazaja pa da cu Taru uspjeti ubijediti da ne dira usta pa da kartoncice nosimo samo za vrijeme spavanja. Tara je isto po prirodi jako svojeglava i tvrdoglava i tog dijela se bojim, ali mozda i u nasem slucaju taj dio i ne bude pretezak. Sto se tice klope,uf...taj dio cemo valjda izgurati. Tara je inace tezak slucaj kad je klopa u pitanju..vecina namirnica koja je djeci primamljiva njoj uopce ne godi..tako svi lino proizvodi,najzanimljivije bas cokolino koji i ja mogu pojesti njoj nikako ne pase pa me brine sto joj uopce ponuditi..valjda cemo otkriti sto joj dati..kasastu hranu ona isto ne tolerira,samo komadi mesa dolaze u obzir..ja sam cak mislila da ovaj mjesec pokusam otkriti kakvu jusnu hranu bi ipak pojela pa da joj to tata donosi u posjetu...Dixie i mi smo isto nabavili set za igru doktora..to nam je valjda najpametnija investicija kad su  igracke u pitanju ;)i igramo se sa stetoskopom i otoskopom..to joj se svidja a i citamo Winnie the Pooh ide k lijecniku..tako smo uspjeli bar malo nutralizirati pedijatricu jer svaki put sve nosimo sa sobom..ali Tara je jos uvijek strasno nepovjerljiva i uvijek pokusava pobjeci iz ordinacije!Puno sam razmisljala kako upakirati pricu o operaciji a da joj je razumljiva i da se ne prestrasi,pa cu valjda i ja otkriti nacin koji bi bio najbolji za nju. Ovaj put ce i tata biti s nama u Zagrebu pa se nadam da ce utoliko sve biti manje bolno. Dixie imate li vi vec tocan  termin?

Šimun je bio na operaciji tvrdog nepca prije 2 mjeseca. Ono čega sam se najviše bojala, kako će jesti kašasto smo najlakše prebrodili, pogotovo kad smo došli kući. Ono što skuham bi stavili u miksalicu, tako da je vidio da sam stavila mrkvu, grašak, meso itd. i onda je bez problema jeo. U bolnici je to bilo malo drugačije. Trebao je puna piti,a i bar nešto pojesti. Prvo sam bila luda jer skoro ništa nije jeo, a onda sam shvatila da je bolje da jede bilo šta, puding, jogurt samo da pojede jer kad počne normalno jest sve će nadoknaditi. Tako je i bilo. Jeo je on i kašice, ali je bilo bitno da ima puding. To mu je pasalo. Sad, dva mjeseca poslije, vrato se na staro. Opet sve jede. Onaj stomačić što je izgubio opet je dobio.  :)
Šimun je samo u bolnici nosio kartončiće skoro stalno. Kad smo došli kući nije ih imao po cijeli dan, samo za spavanje. Objasnili smo mu da ne smije stavljati ruke u usta i nije ni pokušao, da li zbog toga što su mu smetali končići ili mu je bilo čudno ne znam, ali ih je bez problema cijeli mjesec stavljao samo na spavanju.
Međutim ova operacija nam je bila najteža. Dugo se budio po noći i plakao. Vjerovatno je sve to sanjao. Sad je ipak veći. Dok nam se to na prve dvije nije događalo.
Ali bez obzira kako teško da mu je bilo sad je sve prošlo i onda shvatim da je stvarno jedna velika hrabrica, ne samo on, nego sva djeca, i da se s tim svim nose bolje nego mi odrasli.
Stoga mame samo hrabro. Kad ste vi nasmijane i djeci je odmah lakše. :D

Hvala Šimun na podršci..imate pravo kad kažete da  su oni male hrabrice i da to bolje podnose nego odrasli...A u pravu ste i da mame trebaju biti nasmijane pa će sve nekako lakše proći.Ja se trudim doktore prikazati kao pozitivce, kao barbe i tete koji pomažu,a svoje strahove sakriti...doduse malci stvarno imaju antene i nekako "nanjuše"strah pa to uvijek i nije lako. Umirili ste me sa svojim iskustvom po pitanju klope...pirpremat ćemo ono što Tara voli pa joj pokazati kad to budemo stavljali u mikser...to je dobra ideja.Što se tiče noćnih strahova i buđenja..da,nama se to dešavalo nakon nimalo neugodnog pregleda kod ortopeda!Tara je to još noćima proživljavala..iako nije bilo ništa bolno, a doktor je bio nadasve ugodan i susretljiv..I taj dio ćemo preživjeti i nadam se da neće trajati dugo!Već sami bolnički ambijent Tari stvara problem iako je Dubrava i sam odjel puno topliji od dječje bolnice na kantridi koju smo često pohodili..ovaj put ćemo se opremiti igračkama koje voli i nadati se da ćemo uspjeti ublažiti strah.

danijela jel mi možeš pogledati naziv slikovnice za winie pooha? tražila sam u profilu pa nemaju ništa, a frane je trenutno lud za njim pa mislim da bi nam jako pomogao. :)
šimun ljubomorna sam što je i operacija i oporavak iza vas ;D

inaće, mi nikako da dođemo do dubrave radi dogovora za operaciju jer je frane stalno bolestan od kad ide u vrtić. meni je sada najveći problem kako ga izvaditi iz vrtića prije operacije da bude zdrav neko vrijeme:( mi radimo, bake rade....još uvijek nemamo riješenje

Dixie slikovnica se zove  Pooh ide  liječniku,a kupili smo je na kiosku Tiska ili u Billi pred možda čak godinu dana za neku smiješnu cifru ni ne sjećam se više,možda 20tak kuna...a unutra je bila i igračka stetoskop,ali taj dio više nisam sigurna jer smo kupili i nekoliko časopisa o Winnieu s kojim su dolazile i igračke.Nakladnik hrvatskog izdanja je Egmont,a na poleđini su slike cijele serije Pouka iz Stojutarske šume koje nažalost nismo kupili.. Slikovnica se prodavala i uz Večernjak,ali serija je bila gotova dok sam ja to skužila. Pokušajte pogledati u Mercatoru...tamo sam vidjela da drže svakakve slikovnice na Winnie-a.Ako ne uspijete javite pa ću Vam je skenirati i poslati mailom. Slikovnica je inače priča kako Winnie ide na sistematski pregled pa ga sova pregleda stetoskopom i otoskopom,a mora i zijevnuti da se pregleda grlo i dobije cjepivo...to mi se učinilo zgodnim za ublažavanje strahova...Tara obožava tu priču i čitali smo je mjesec dana svaku večer a još uvijek joj nije dosadila..Žao mi je čuti da imate problem s prehladama, to s vrtićem smo mi ipak uspjeli izbjeći. Tarin termin je 25.10. za koji ćemo nadam se uspjeti ostati savršeno zdravi.

danijela kako je prošla opercija? kako ste? piši, piši;)
nabavila sam slikovnicu, hvala :-*

Bok svima...mi se rastrcali s prikupljanjem nalaza,ali nazalost sve odgodjeno..Krvna slika losa,pretpostavka neki infekt,a onda nam se zagubio nalaz brisa i kad smo ga konacno dobili receno nam da je pozitivno na stafilokoku aureus!Termin 25.10.odgodjen za 8.11.Tara je popila svoju kuru antibiotika i ponovili smo bris ali jos neznamo rezultat...nadamo se da ce bit dobar...Sutra ili prekosutra ce biti gotovo pa onda ponavljamo i vadjenje krvi.Drago mi je Dixie da ste nasli slikovnicu..Mi smo nabavili jos jednu Sanja priča o bolnici...Tara se odusevila...to smo pročitali neznam više koliko puta..Tara je skoro pa zna napamet. Djevojčica Sanja je u bolnici s mamom i čeka operaciju a doktori joj pregledaju grlo i uši..dobije injekciju,odlazi u salu,igra se u igraonici...čini se savršenom za pripremu za ovo što naše klince čeka...tu ću slikovnicu ostaviti u bolnici. Svakako javim razvoj događaja..Pozdrav svima!

Bok svima..nakon dva i pol mjeseca trcanja s nalazima i terapijama Tara je prosla operaciju tvrdog nepca! :DImali smo problema s nalazima brisa koji nikako da budu sterilini...Nakon tjedan dana bolnice i same operacije mogu samo reci da je Tara to podnijela puno bolje nego suprug i ja...Iako smo otprilike imali saznanja sto ce nas cekati nismo pronasli najbolji modus kako se postaviti u odredjenim situacijama..Nekako mi se cini da je najveci problem bio hrana...Tara se nije zalila na bol osim prvog dana, cak je samo dva puta dobila cepice...Ono sto sam pretpostavila da ce bit problem ali se nadala da cemo nekako rijesiti na kraju je i bio najveci problem za Taru ali jos vise za supruga i mene koji se sramimo metoda prisile koje smo koristili a sve ne bi li nesto pojela..Obroke smo brojali u zlicama..nista nije htjela od miksane hrane koju je dobivala u bolnici, osim u dva navrata juhe i spas je jedino bio B aktiv u bocicama koji je htjela piti..Suprug je valjda poharao police pudingaste hrane u Kauflandu..Monte, Dukatino i slicno .sve sto inace klinci vole Tara je odbila...Nekako sam se nadala da ce kao i nakon prve operacije poceti jesti cim dodjemo doma..medjutim i dalje se borimo...Sve smo teatralno poslozili na stolu,dopustili joj da sama pretisne gumb na mikseru ..medjutim rucak se svodi na par zalogaja a u medjuvremenu pije vodu i jogurt a odbila je cak i caj kojim se prije operacije nalijevala...Danas je za ruckom proslo odlicno u odnosu na par zadnjih dana pa se sva sretna javljam...Eto...Dixie javi kako je Frane... :)

evo me:))
nama je koma. suze frcaju na sve strane. frane definitivno ima strah od jedenja, a uz to ne želi jesti kašasto. svaki obrok pojede par žlica, tekućinu baš i ne želi. kupili smo isto sve što postoji po dučanima, ali ništa. kaj je najbolje, on je gladan. plače da je gladan, sjedne za stol, pogleda što je dobio i opet suze da nije gladan....svaki dan nova borba.

inaće, nama je operacija prošla dobro, ali se onda sve zakompliciralo pa je f završio opet na stolu. u bolnici je jeo tako da ga je MM držao, a ja šopala. moram priznati da mi je ova operacija bila najgora i najteža, i meni, ali i djetetu.

Samo da se pohvalim :D. Frane je počeo jesti, više se ne budi noću u suzama i polako dolazimo k sebi. Što se tiče jedenja kod nas je upalilo to što sam ja jučer odlučila da ga više uopće neću nagovarati niti mu dati izbor jela, nego kao i uvijek reći što ima za doručak/ručak/međuobrok, staviti na stol i ako neće maknuti. I pali:) Prvo je odbio, ali kad je vidio da me to uopće ne dira i da ja nastavljam jesti bez da ga gledam i nagovaram ipak je došao i jeo. Danas isto. I dalje je nesretan jer mora jesti samo miksano, ali jede:) Jedini je problem jer mi ne smijemo jesti kraj njega normalnu hranu jer se onda jako zbedira i 100 puta pita smije li on probati i ponavlja kako on ne smije zbog končića. Sada jedemo skrivečki kad on spava jer mi je tako lakše, nego da ga gledam tužnog i zbunjenog.

Super, baš dobra vijest..vjerujem da je bilo koma, kad se sjetim naše 1. operacije i pomislim da me (vjerojatno) takav isti scenarij čeka sa tvrdim nepcem lagano mi roleta padne na oči  :-[
mi smo isto došli sebi, sve je super samo još tankam čaj u njega na silu, nevjerojatan je..prošla su 24 dana od operacije i svaki put ista scena..ah..dobro, proć će i to, koja sreća da uopće nemamo problema sa kartončićima i stentom, nevjerojatno, ali ne plaće dok mu stavljam stent u nos..mudronja...ali dok je čaj u pitanju... ;)

hvala na informacijama o hranjenju i zubićima (to me baš zaninmalo!), imat ćemo to sve na umu kad i nas dođe red...nadam se da ćete usjpet do kraja sve odgulit bez puno muke..

i da..svima sretan Božić a našim malim anđelima želim puno zdravlja na prvom mjestu!

vid drago mi je da su i kod vas stvari "došle k sebi". a za operaciju nepca ne mora biti koma, mislim da se razlikuje od djeteta do djeteta.
danijela kako nam je naša frendica tara? jel projela?

uf,uf...upravo tako..ovo ne mora nuzno bit tolika koma...doslovno ovisi o djetetu..Inace, Tara nije projela...mi jos uvijek imamo show program s klopom...Zapravo ne mogu reci da dijete uopce ne jede jer jede nesto,samo sto je svaki obrok drama.uvertira od barem 15 minuta da se umiri na mjestu pa da uspijemo nesto ubacit u kljun...ali Tara je i prije znala imat takvih epizoda samo sto su se epizodice pretvorile u pravilo.Iznenada joj se pocne spavati pa je umorna kad se sve servira, a pet minuta ranije je bila gladna..glavna fora je da joj je nakon dvije zlice dosta..Dorucak je b aktiv u bocicama..to slisti odmah tri komada..Zapravo Tara nije bila od klope ni prije operacije,ovo sve skupa je zapravo otezalo stvar s klopom jer imam dojam da se ili boji jesti illi je stvarno razvila averziju prema samom cinu blagovanja ili kako god to nazvati..Dixie i mi smo isprobali metodu ignoriranja i glumljenja da nije vazno ali tvrd je orah moja sefica..i nju nije diralo pa je otisla svojim poslom..S vremena na vrijeme pojede par zalogaja bez problema( ali ako je jogurt u pitanju) ali uglavnom se svodi na nagovoranje,ucjenjivanje,obecavanje,potkupljivanje i sve one bajne metode pravog roditeljstva koje svakako treba izbjegavati osim u slucaju nuzde.. :)Situacija nije bajna ali Tara je dobre volje i zivahna...pitamo se od cega...jedino tjesimo se sto uglavnom uspijemo ugurati bar deset zlica juhe u koju natrpam svega i svacega pa je eto nutritivna vrijednost obroka valjda zadovoljavajuca..Sinoc smo uspjeli premijerno oprati zube..pokusali smo pred par dana ali bila mi je prezivahna,pa smo zapravo malo samo prosetali cetkicu a ozbiljnije smo rijesili stvar sinoc s sterilnom gazom...to sam isto pretpostavila da joj se nece svidjeti medjutim za divno cudo lezala je mirno i otvorila usta bez problema...Eto...